U periodu od 9. do 11. lipnja 2025. godine, učenici petog razreda Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” boravili su u Školi u prirodi, u predivnom ambijentu Sportsko-rekreativnog centra Ajdinovići. Dani su bili ispunjeni aktivnostima, sportskim igrama, druženjem i boravkom na čistom planinskom zraku.
Ali ono najvažnije ne stane u dnevni raspored. Ne vidi se u točnim terminima, ni u planu i programu. Ono najvažnije nalazi se u iskri dječjeg pogleda dok promatraju zalazak sunca, u smijehu koji se prenosi s jednog kraja livade na drugi, u osjetu slobode koju pruža djetinjstvo.
Smještaj u sobama, prvi zajednički doručak, dogovor s animatorima i igre koje su uslijedile – to su samo tehnički detalji.
Prava vrijednost ove škole u prirodi mjeri se u nečem dubljem:
- u riječima: “Ovo mi je najljepši dan u životu!”
- u prijateljstvima koja se rađaju na klupi pored drvene kućice, a traju mnogo duže od tri dana.
- u povjerenju koje su roditelji poklonili školi, dajući nam da povedemo djecu u novu avanturu – bez njih, ali za njih.
Ovo je bila škola bez zvona. Bez klupa. Bez kontrolnih. Ali s obiljem učenja – o prirodi, o drugima, o sebi.
Kroz cijelo putovanje bila je s nama i naša kolegica Ana Gluvić. Svojim prisustvom i podrškom doprinijela je atmosferi zajedništva i povjerenja, jednostavno – bila je tu, kao dio tima, dio srca ove priče.
Na povratku kući, dok je autobus spuštao djecu niz planinu, nosili smo više od stvari i uspomena. Nosili smo tišinu zadovoljstva i jednu jednostavnu misao:
Možda nismo promijenili svijet za ta tri dana. Ali smo u nečije djetinjstvo donijeli radost. A to je, zapravo, isto.
Učiteljica Vedrana Puljić
